Traži
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search


Masovni pokolji na katolički Božić 1941.

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

20091222

Komentar 

Masovni pokolji na katolički Božić 1941.




Pojedini masovni zločini


Osim već spomenutih zločina prikazat ćemo sada ona zločinstva, koja su izvedena u masama i koja je ova Zemaljska komisija utvrdila na temelju suglasnog iskaza više svjedoka, koje je preslušala. Zločinstva ćemo prikazati kronološkim redom, kako su se događala od sredine 1941. do konca travnja 1945.

Ovdje je međutim prikazan manji dio tih zločina.

Ustaše su najviše zločina počinili noću i tajno, pa o većini takvih slučajeva preživjeli svjedoci nemaju znanja niti glede broja žrtava niti glede točnog vremena i načina izvršenja zločina.

S druge strane broj onih, koji su preživjeli zatočeništvo, tako je malen, da nemamo direktnih dokaza o svim teškim zločinima, koji su izvršeni u Jasenovcu.



Likvidacija logora br. I. i II. u Jasenovcu



Spomenuto je u uvodu, da se je prvi jasenovački logor nalazio 12 km daleko od mjesta Jasenovca kraj sela Krapje. Nakon nekoliko nedjelja osnovan je i logor br. II. na rijeci Strugu nedaleko od ceste koja vodi iz Jasenovca prema Novskoj. Ustaše su odabrali dvije velike ledine i doveli na njih zatočenike, te im naložili da te ledine ograde bodljikavom žicom i da podignu "stražare". Zatočenici su zatim morali da izgrade barake, kuhinje i druge pomoćne prostorije za svoje stanovanje i da podignu oko oba logora nasipe, jer su se Strug i Sava razlijevale i natapale cijelu okolicu Jasenovca.

U ljetnim i jesenskim mjesecima god. 1941. dopremili su ustaše onamo mnogo hiljada Srba. Židova i Hrvata. Bili su to radnici, seljaci, novinari, advokati, liječnici, inženjeri, industrijalci, trgovci i činovnici.

Zatočenici su morali da rade bez prekida od jutra do mraka, da gaze po vodi do koljena, da grabe zemlju rukama i lopatama te je vuku na nasip. Ustaše su s njima postupali okrutno, mlateći i kundačeći svakoga ko je posrnuo, pa ako je koji klonuo, jednostavno su ga ustrijelili ili zaklali i bacili u nasip.

Uveli su kaznu t. zv. "Žice" - koju zatočenik Brejer opisuje ovako:

"Za svaku i najmanju "krivicu" ili kad se na pr. neki zatočenik usudio da zamoli da se popravi hrana ili da se štedi stare i bolesne zatočenike, bio je strpali u kavez, koji su ustaše prozvali "žica". To je četvorina duga 5, široka 5, a visoka 1 metar, koja je bila sa strane kao i odozgor zatvorena bodljikavom žicom, a odozdo otvorena. Nalazila se na močvari. U tu su žicu utjerali ustaše zatočenika te ih držali u njoj zatvorene nekoliko dana i noći, po svakom vremenu, bez hrane i pića."

Kako je zatočenik mogao u toj žici samo čučati i kako su mu bose noge bile cijelo vrijeme u vodi, to je doskora obolio od zapaljenja organa za disanje ili druge teške bolesti. U toj žici završio je svoje mučeništvo i dr. Oton Gavrančić iz Zagreba.

Kako je hrana u oba logora bila bijedna, nastambe očajne, a rad prenaporan, to su zatočenici dnevno umirali u velikom broju.

U novembru 1941. pretvorile su jesenske kiše čitav taj kraj u veliko jezero. Provizorni nasipi nisu mogli da odole snazi vode. pa su se ustaše pobojali, da voda ne odnese i njihove stražare. Odlučili su stoga, da dokinu oba ta logora, da demontiraju barake, a materijal i zatočenike presele u prostor "Ciglare" kraj Jasenovca, te tamo osnuju novi logor.

Oko 15. novembra naredio je Luburić da se pokolju svi zatočenici, koji nisu bili u stanju da fizički izdrže dalji rad i napore oko preseljenja, pa je tom zgodom poklano oko 600-700 zatočenika.

Isti je dan dao Luburić da se pokolje daljnjih 85 zatočenika, jer su se usudili da mu uprave molbu, da se poboljša zatočenička hrana.

Miloš Ljubo je u isto vrijeme u logoru br. II. pobio sa ostalim nekim ustašama oko 50 Židova, da utjera strah u kosti onima, koji "neće da rade brzo".

Nakon svih ovih pokolja preostalo je još oko 700 zatočenika, koji su morali po najvećem blatu i kiši prenositi grede, daske, alat i ostali materijal u sam Jasenovac. Kad je konačno selidba bila završena, ustanovilo se, da je ostalo na životu samo 250 zatočenika, koji su bili prvi logoraši u logoru br. III.

Zemaljska je komisija utvrdila, da je kroz prvih 5 mjeseci stradalo u logorima br. I. i II., što od bolesti ili iscrpljenosti, a što od ustaškog kundaka ili noža oko 8.000 zatočenika.

Ove su činjenice utvrđene na osnovu iskaza svjedoka Filipčić Ivana iz Zagreba, Auferber Mije iz Osijeka, Brejer Ota iz Bjelovara, Abinum Ješue iz Sarajeva, Danon Jakoba iz Zagreba, Ilić Branka iz Živinice i Slovenec Rudolfa iz Zagreba.



Masovni pokolji na katolički Božić 1941.

Prvih 250 zatočenika smjestili su ustaše u otvorene šupe "Ciglane", odijelivši zasebno Srbe, zasebno Židove, a zasebno Hrvate, te stvorili tako nastambe 3a, 3b i 3d.

Odmah su iza toga počeli dnevno stizavati redoviti transporti novih zatočenika, pa kako nije bilo dosta prostora za smještaj tolikog broja ljudi, morali su novi zatočenici da spavaju po tavanima "Ciglane" i "Lančare" ili pod vedrim nebom.

Kvaternik Eugen i Luburić Maks izradili su plan, da se u logoru br. III. izgrade postepeno razne industrijske i obrtne radionice i podignu barake za zatočenike. Računali su tim, da će morati smjestiti oko 3.500 do 4.000 zatočenika, koji bi predstavljali "stalnu radnu snagu".

Naredili su da se logor opaše bodljikavom žicom i izgradi debeli zid u visini od 3 metra, kako bi spriječili bijeg zatočenika i odijelili logor od čitavog svijeta.

U neposrednoj je blizini prolazila željeznička pruga, a odmah iza nje glavna cesta, pa su putnici tako mogli vidjeti, što se sve događa u logoru. To je trebalo onemogućiti i spriječiti.

Ustaše su osim toga evakuirale Jasenovac i obližnja sela, da tako potpuno izoliraju logor.

Prešli su zatim na izgradnja novih industrijskih zgrada i baraka za nastambe, te u toku 1942. pretvorili logor br. III u malu industrijsku bazu, koja je bila vrlo važna za opskrbljivanje vojske raznim materijalom.

Teški masovni zločini u logoru počeli su već u jesen 1941. Na katolički badnjak, 24. XII. 1941., dotjerali su ustaše u Jasenovac oko 500 srpskih seljaka iz okolice. Ljubo Miloš, Matković Ivica i Matijević Joco odlučili su da pobiju čitavu ovu grupu nevinih ljudi i da tako "proslave" badnjak.

Svjedok Miliša Đorđe opisuje taj zločin u svom iskazu, pa kaže:

"Vidio sam uoči Božića 1941, kad je jedna grupa od 500 zatočenika odlazila prema ledini. Tu su bili najprije prisiljeni, da iskopaju veliku jamu. Nakon toga ustaše su ih jednog po jednog udarali maljevima po glavi, pobacali ih zatim u jamu, jamu zatrpali i posuli krečom. Ovo se zbivalo na udaljenosti od nekoliko stotina metara od mene i ostalih zatočenika, tako da nisam mogao razabrati pojedine krvnike. Znam da je ovo bila grupa Srba. U to je vrijeme bio zapovjednik Jasenovca Ljubo Miloš."

Drugi dan na sam Božić prispjela je u Jasenovac grupa od 50 Srba. I nad ovom grupom izvršili su Miloš Ljubo i Matijević Joco pokolj, koji prikazuje svjedok Danon Jakob:

"Matijević Joco gurao je bajunetom pojedinog zatočenika prema Ljubi Milošu. Žrtvi su ruke bile vezane žicom na leđima. Svakog pojedinog Miloš je dočekivao te mu oštrim zamahom velikog mesarskog noža prerezao grkljan."
avatar
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

http://istorija-jugoslavije.online-talk.net

Na vrh Go down

- Similar topics
Share this post on: Excite BookmarksDiggRedditDel.icio.usGoogleLiveSlashdotNetscapeTechnoratiStumbleUponNewsvineFurlYahooSmarking

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu