BIOGRAFIJA

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

20100313

Komentar 

BIOGRAFIJA




Petar I. Karađorđević


(Beograd, 11. srpnja 1844. – Beograd, 16. kolovoza 1921.), kralj Srbije (1903.-1918.) i Kraljevine SHS (1918.-1921.) iz dinastije Karađorđevića. Sin kneza Aleksandra (vladao Srbijom 1842.–1858.), unuk vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa. Godine 1914. prenio je kraljevska ovlaštenja na sina, prijestolonasljednika Aleksandra, koji vlada kao regent.

Život do stupanja na prijestolje

Školovao se u Beogradu, Ženevi, Parizu i Metzu, gdje je 1867. završio višu vojnu školu. U redovima francuske vojske borio se u francusko-pruskom ratu 1870.–1871. Odlikovan za hrabrost ordenom legije časti. Za ustanka u Bosni i Hercegovini 1875.–1876. četovao protiv Turaka u Bosanskoj krajini, pod imenom Petar Mrkonjić (nekadašnji slavni hajdučki vođa).
Oženio se kćekom crnogorskog knjaza Nikole Petrovića i s njom živio na Cetinju 1883.–1890., a zatim u Ženevi, do izbora za kralja Srbije. Do toga je došlo nakon što su kralj Aleksandar Obrenović i njegova supruga Draga bili ubijeni u uroti grupe časnika u noći 28.-29. svibnja 1903.

Uspostava ustavne monarhije

Vrativši se u Srbiju na poziv Narodne skupštine, Petar polaže vladarsku prisegu 15. lipnja 1903. Vraćen je na snagu liberalno-demokratski Ustav iz 1888., pisan po uzoru na belgijski, po kojem je Srbija postala ustavna monarhija (kralj Aleksandar bio ga je suspendirao 1894.).
Petar je štovatelj ustavnosti, liberalnih i demokratskih načela. Preveo je na srpski spis J. S. Milla O slobodi, i isticao parolu da se »jedino u slobodi narod uzgaja za slobodu«. Njegova vladavina obilježena je prijelazom sa apsolutizma na ustavnost i parlamentarizam, te poštovanjem slobode tiska i drugih građanskih sloboda, ali također i snažnim utjecajem vojske, osobito časničkih krugova oko organizacije Crna ruka, partitokratskom vlašću stranačkih vodstava, te rastom društvenih nejednakosti.
Ključna politička osoba toga doba je kontroverzni Nikola Pašić, predsjednik vlade (s kraćim prekidima) 1903.–1918.
Godine 1936., na osnovu iskustva sa ponašanjem srbijanskih stranaka u Prvoj Jugoslaviji, Josip Horvat piše: »Politički razvitak Kraljevine Srbije do 1903., nakon borbe s dinastijom Obrenovića, donio je Srbiji demokraciju, odnosno demokratske forme političkom žiovtu; ali ono što je bitno, jezgra, duh, zapadnjačke demokracije nije se još, sasvim prirodno, uspio razviti; razdikali su uspjeli u borbama do 1903. osvojiti za stranke vlast; umjesto vlasti dinastije došla je vlast klubova, vlast njihove oligarhije.« (Horvat, II, str. 201)
avatar
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

http://istorija-jugoslavije.online-talk.net

Na vrh Go down

Share this post on: Excite BookmarksDiggRedditDel.icio.usGoogleLiveSlashdotNetscapeTechnoratiStumbleUponNewsvineFurlYahooSmarking

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu