NARODNO OSLOBODILACKA BORBA U JUGOSLAVIJI

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

NARODNO OSLOBODILACKA BORBA U JUGOSLAVIJI

Komentar  Istorija Jugoslavije on Fri Mar 05, 2010 11:10 am

NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA U JUGOSLAVIJI (1943)


Neprijatelj pokrece velike vojne snage protiv Narodnooslobodilacke vojske

Prijetila je opasnost da se dokraja ugrozi polozaj sila Osovine u jugoistocnoj Evropi. Zbog toga je neprijatelj odlucio da poduzme goleme vojnicke operacije protiv NOVJ, s ciljem da do kraja unisti glavninu partizanskih snaga na celu s Vrhovnim stabom. Velike vojne snage od ukupno oko 100 tisuca vojnika, zapocele su u sijecnju 1943. veliku ofenzivu protiv glavnine Narodnooslobodilacke vojske. Njima se moglo suprotstaviti oko 20 tisuca partizana. Poduzeti su napadi na oslobodeni teritorij Bihacke republike. Brojne borbe vodile su se na prostoru od Zagreba do Crne Gore i trajale su do kraja ozujka 1943. Odlucne borbe vodile su se na Neretvi pa je citava ofenziva i poznata pod imenom bitke na Neretvi.


Bitka za ranjenike

Prijelaz preko Neretve

Da neprijatelj ne bi mogao otkriti daljnji pravac kretanja partizanskih snaga, Tito se posluzio ratnim lukavstvom. Zapovijedio je da se poruse svi mostovi na Neretvi kako bi se neprijatelj uvjerio da partizani nece prelaziti rijeku. Bio je to primjer velike ratne vjestine, izveden u trenutku kada se neprijatelj tome najmanje nadao. Dogodilo se upravo suprotno. Na mjestu porusenih mostova partizani su napravili privremene prijelaze, preko kojih su se nocu prebacivali na drugu stranu, tj. na lijevu obalu Neretve. To je kod cetnika na drugoj strani Neretve izazvalo pravu smetenost. Doslo je do zestoke borbe partizanskih jedinica sa cetnicima, koji su bili tesko porazeni.
S preostalim partizanskim snagama preneseno je preko Neretve oko 4 tisuce ranjenika. Neprijatelj je dozivio potpun neuspjeh. Kada su Nijemci stigli na obalu Neretve, ondje vise nije bilo nikoga


Neprljatelj poduzima novu ofenzivu

Spornenute zimske operacije nisu polucile one rezultate kojima su se neprijateljske snage nadale. Naprotiv, jedinice NOVJ izvrsile su prodor u Hercegovinu, Crnu Goru i Sandzak, priblizavajuci se Srbiji. Neprijatelj je bio primoran da nastavi ofenzivu. Plan Nijemaca bio je jasan. Trebalo je uz veliku brojcanu premoc u vojsci i naoruzanju opkoliti grupu divizija NOVJ zajedno s Vrhovnim stabom i najvisim rukovodstvom NOP-a na prostoru Sandzaka i Crne Gore i ondje ih zauvijek unistiti.


Nova velika ofenziva pocela je sredinom svibnja, a u njoj su neprijateljske snage brojile oko 120 tisuca vojnika nasuprot 20 tisuca boraca NOVJ. Partizanske snage bile su osim toga veoma iscrpljene i oslabljene zbog stalnih danonocnih borbi koje su do tada vodile protiv neprijatelja. Trebalo je i dalje voditi punu brigu o ranjenicima. Napadajuci s nekoliko strana na slobodni teritorij Sandzaka i Crne Gore, neprijatelj je sve vise stezao obruc oko partizanskih snaga. U tome su mu osobito pomagali zrakoplovstvo i jako topnistvo.

Neprijatelj je od pocetka naisao na snazan otpor kojemu se nije nadao. Partizani su odmah poduzeli niz napada na neprijateljske jedinice u Lici, Baniji, Kordunu i u zapadnoj Bosni. Nijemcima nije uspio plan opkoljavanja glavnih snaga NOVJ i Vrhovnog staba. Istodobno su neprijateljske snage provodile nad stanovnistvom masovni i krvavi teror paleci i pustoseci sela te vrseci uzasna nasilja.
U jeku neprijateljske ofenzive Vrhovni stab je s jednim dijelom jedinica NOVJ poduzeo protuofenzivu u pravcu Neretve i Rame. jedan od glavnih zadataka bio je spasavanje oko 4 tisuce ranjenih partizana. Vrhovni komandant Tito zapovijedio je da se ranjenici moraju zbrinuti i spasiti pod svaku cijenu. Spasavanje ranjenika bio je primjer visokog humanizma nasih partizana. Time se kovalo cvrsto moralno-politicko jedinstvo ranjenika i boraca. Partizani nisu nikada napustali svoje ranjene drugove. Neprijatelj je s desetinama tisuca vojnika poceo sa svih strana prodirati u dolinu Neretve da bi unistio partizanske snage. Razvila se zestoka bitka za ranjenike, koja se vodila u veoma teskim uvjetima zime, gladi i bolesti. Puna tri tjedna vodila se ta bitka, koja je bila jedna od najpresudnijih u povijesti narodnooslobodilacke borbe. U njoj su moral i samoprijegor boraca NOVJ dosli do osobitog izrazaja. Upravo je to bila ona snaga koju neprijatelj nije mogao svladati i doci do ranjenih partizana.
avatar
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

http://istorija-jugoslavije.online-talk.net

Na vrh Go down

Re: NARODNO OSLOBODILACKA BORBA U JUGOSLAVIJI

Komentar  Istorija Jugoslavije on Fri Mar 05, 2010 11:11 am

Bitka na Sutjesci

Trazeci najbolji izlaz iz takve teske situacije, Vrhovni komandant Tito odlucio je da se s dijelom jedinica NOVJ izvrsi proboj preko rijeke Sutjeske i Zelengore u istocnu Bosnu. Ondje su se razvile veoma zestoke borbe, poznate pod imenom bitke na Sutjesci. U teznji da sto brze i potpunije uniste partizanske snage, Nijemci su uz pomoc aviona i raspolozivog oruzja stalno tukli polozaje jedinica NOVJ na Zelengori, gdje se nalazio i Vrhovni stab s Titom. Od avionske bombe u tim napadima bio je ranjen i Tito.
Unatoc velikoj iscrpljenosti, gladi, bolesti i slabom naoruzanju, partizanske snage su do sredine lipnja uspjele izvrsiti proboj posljednjega neprijateljskog obruca i zapocele prodor kroz istocnu Bosnu. Nijemci su se tesko osvecivali ranjenim partizanima, kojih su pobili oko dvije i pol tisuce. Partizanske snage, koje su stitile ranjenike i probijale se s njima prema Sandzaku, nisu uspjele nego su bile od neprijatelja razbijene.
U bici na Sutjesci ipak je izvojevana znacajna pobjeda. Ona je bila omogucena zahvaljujuci nadljudskim naporima boraca NOVJ. Oni su, unatoc velikoj iscrpljenosti i danonocnim borbama, cesto u uzastopnim jurisima prsa u prsa, pokazali visoku moralnu i vojnicku sposobnost i vrijednost. U bici na Sutjesci jedinice NOVJ, u kojima je bilo boraca iz svih krajeva nase zemlje, podnijele su velike zrtve, izgubivsi gotovo polovicu ljudstva, ali su odnijele znacajnu moralnu pobjedu. Zbog toga je bitka na Sutjesci u kojoj je poginulo oko 7 tisuca partizana, postala simbol hrabrosti, visoke moralne vrijednosti i nadljudske izdrzljivosti naroda i narodnosti Jugoslavije u njihovoj borbi za slobodu. U tim borbama junackom smrcu poginuli su narodni heroji Nina Marakovic i Sava Kovacevic.


Borbe su se vodile u citavoj zemlji

U vrijeme velikih bitaka na Neretvi i Sutjesci narodnooslobodilacka borba vodila se i u mnogim drugim krajevima zemlje. Partizanske snage osobito su se borile u susjednim krajevima da bi olaksale polozaj ugrozenih jedinica NOVJ u tim bitkama. U Hrvatskoj su bili ponovo oslobodeni Banija, Kordun, Lika, a NOB je osobito ojacala u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, te u svim krajevima sjeveme Hrvatske: oko Zagreba, u Hrvatskom zagorju, Moslavini, Podravini i osobito u Slavoniji. Nastajala su nova oslobodena podrucja. Od proljeca 1943. pocinje se postepeno razvijati NOB u Istri, oslonjena na mrezu NOO-a i na niz partizanskih grupa koje su se stvarale. U tim borbama diljem Hrvatske sve je vise jacalo bratstvo hrvatskog i srpskog naroda. U Sloveniji se NOB osobito razvila u
podrucjima koja su se nalazila pod okupacijom Italije. Zajednicka borba hrvatskih i slovenskih jedinica na podrucju Zumberka i Bele Krajine bila je primjer jacanja i sirenja bratstva i jedinstva naroda. Jedinice NOVJ su svojim uspjesima omogucile da se stvori znatni slobodni teritorij u zapadnoj i srednjoj Bosni. Veliko oslobodeno podrucje nastaje i u istocnoj Bosni nakon ofenzive glavnine snaga NOVJ poslije bitke na Sutjesci. To je utjecalo i na jacanje partizanskih snaga u Hercegovini, u Sandzaku i u Cmoj Gori. Jacanjem NOB-a u Bosni i Hercegovini stvarani su sve povoljniji uvjeti za ucvrscivanje bratstva i jedinstva izmedu muslimanskog, hrvatskog i srpskog pucanstva. U Srbiji je 1943. god., nakon izvjesnog slabljenja, ponovo ozivljavala NOB.. Na podrucju citave Vojvodine NOB se sve vise sirila. Na Kosovu je NOB dobivala sve jaci oslonac, jer je KPJ ondje uspjela sve vise suzbiti jacanje domacih reakcionamih snaga. U Makedoniji je NOB 1943. znatno ojacala. Znatnije su ojacane veze makedonskih partizana s borcima u Srbiji i u Kosmetu, sto je pridonosilo jacanju bratstva i jedinstva.

Zajednicka borba Hrvata i Srba protiv neprijatelja

Hrvatski narod je svoj put oslobodenja trazio u zajednickoj oslobodilackoj borbi s ostalim narodima i narodnostima Jugoslavije, koju je povela KPJ. Pozivajuci Hrvate i Srbe u bratsku zajednicku borbu, Komunisticka partija Hrvatske odlucno je stala na celo oslobodilacke borbe u Hrvatskoj. Ona je naglasavala da se jacanjem bratstva i jedinstva u toj borbi stvara najjaca sila, koju nece moci unistiti ni mnogo nadmocnije snage neprijatelja.
U toku 1941. i 1942. god. oruzana borba sve se vise sirila u pojedinim krajevima Hrvatske. U Lici je oslobodeno nekoliko vecih mjesta i naneseni su tezi porazi neprijateljima. Na Kordunu i Baniji dje1ovao je niz partizanskih odreda, a na Petrovoj gori stvoreno je trajno srediste slobodnog teritorija. Tu su se nalazile mnoge ustanove, medu njima i Centralna partizanska bolnica i tiskara Vjesnik. U Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju partizani su neprestano ugrozavali prometnice prema moru, nanoseci ozbiljne gubitke neprijate1ju. Stvoren je ve1ik sredisnji oslobodeni teritorij, koji je obuhvacao Korduli, Baniju, veci dio Like, Gorskog kotara i sjeverne Dalmacije i bio povezan s teritorijem u zapadnoj Bosni.
U Dalmaciji su, nakon neuspjeha u stvaranju prvih odreda, ubrzo osnovani novi, koji su postizali znacajne uspjehe u borbi s neprijate1jem. Posebno je znacenje imalo osnivanje prve mornaricke jedinice pod imenom Primorski vod, u rujnu 1942, u Podgori kraj Makarske. To su bili prvi koraci u stvaranju hrabre partizanske mornarice, koja ce s daljnjim razvojem NOB-a imati sve znacajniju ulogu u borbi s neprijate1jem na Jadranu. U Splitu su talijanski fasisti 1942. god. uhvatili sekretara KPH i narodnog heroja Radu Koncara i nakon mucenja strije1jali. Uoci strijeIjanja Koncar je fasistima uzviknuo: »Milosti ne trazim, niti bih vam je dao.«
Znatno oslobodeno podrucje stvoreno je u Slavoniji oko Papuka i Psunja, gdje su partizani svojim akcijama cinili ve1ike zapreke neprijate1ju na ve1ikim prometnicama. Partizanski odredi sve vise djeluju u stvaraju oslobodena podrucja u Moslavini, na podrucju Kalnika, Bilogore, u Hrvatskom zagorju, Zumberku i Pokuplju. Do kraja 1942. god. nema zapravo podrucja u Hrvatskoj na kojemu ne djeluje partizanska jedinica. U tom pogledu bilo je znacajno osnivanje partizanske cete »Vladimir Gortan«, koja je u ljeti 1942. god. otisla se boriti u Istri. Krajem 1942. god. u Hrvatskoj je bilo 18 brigada i niz partizanskih odreda sa ukupno oko 25 000 boraca.

Osnivanje ZAVNOH-a 1943. god.

Takav razvoj NOB-a omogucavao je i sve vece jacanje organa narodne vlasti u svim krajevima Hrvatske. Potkraj 1942. god. u Hrvatskoj je vec bilo oko 1 500 narodnooslobodilackih odbora, od kojih mnogi djeluju i na neoslobodenom podrucju. Sve je to omogucilo da se pristupi stvaranju Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodenja Hrvatske (ZAVNOH) kao najviseg politickog rukovodstva NOP-a u Hrvatskoj i vrhovnog predstavnickog organa narodne vlasti. Sredinom lipnja 1943. odrzano
je u Otoccu i na Plitvicama Prvo zasjedanje ZAVNOH-a, na kojemu su se okupili izabrani predstavnici naroda iz svih krajeva Hrvatske. Doneseni su znacajni zakljuci o daljnjim osnovnim zadacama narodnooslobodilacke borbe u Hrvatskoj, prije svega o jacanju bratstva i jedinsrva hrvatskog i srpskog naroda zajedno s ostalim narodima i narodnostima Jugoslavije. U rezoluciji ZAVNOH-a poziva se na borbu za »punu istinsku demokratsku slobodu i ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda«. ZAVNOH je izabrao svoj Izvrsni odbor, a za njegova predsjednika pjesnika Vladimira Nazora.
avatar
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

http://istorija-jugoslavije.online-talk.net

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu