SIRENJE NARODNO OSLOBODILACKE BORBE

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

SIRENJE NARODNO OSLOBODILACKE BORBE

Komentar  Istorija Jugoslavije on Fri Mar 05, 2010 11:06 am

ŠIRENJE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE 1942. GODINE


Jedinstvena narodnooslobodilacka fronta

Prilazenjem sve veceg broja novih oruzanih boraca i ostalih ucesnika u NOB, sirio se i jacao narodnooslobodilacki pokret (NOP). Svi pripadnici NOP-a cinili su Jedinstvenu narodnooslobodilacku frontu (JNOF). Oni su pomocu nje isticali svoje revolucionarne teznje za novim politickim i drustvenim uredenjem, povezujucih ih s borbom za ravnopravnoscu nacija. Glavni zadaci koje je JNOF postavila bili su ovi: borba protiv neprijateljskih snaga, koja ce se voditi kao partizanski rat; borba za bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije; borba za demokratsku i revolucionarnu narodnu vlast; borba za federativnu izgradnju buduce jugoslavenske drzavne zajednice. Pod vodstvom KPJ, JNOF je rasla jacanjem politickog jedinstva naroda u borbi protiv neprijatelja, stvaranjem partizanskih snaga i Narodnooslobodilacke vojske, stvaranjem narodnooslobodilackih odbora, osnivanjem i jacanjem masovnih drustveno-politickih organizacija: Antifasisticke fronte zena (AFZ), Ujedinjenog saveza antifasisticke omladina Jugoslavije (USAOJ), pionira i dr.
Za jacanje omladinskog revolucionarnog pokreta u Jugoslaviji osobito je bio zasluzan Ivo Lola Ribar.
KPJ je nastojala da za oslobodilacku borbu ostvari suradnju i s odredenim burzoaskim politickim snagama, ali su one to odbijale, pa se NOP u prvom redu razvijao kao neposredni savez radnika, seljaka, domoljbubne iteligencije i ostalih antifasista. KPJ je na taj nacin osigurala i siroko ucesce seljastva u NOB-u, pa je ono uz radnicku klasu cinilo glavnu snagu NOP-a. Prema tome, jedinstvena narodnooslobodilacka fronta nije bila savez politickih stranaka, nego ju je sacinjavao radni narod grada i sela pod rukovodstvom KPJ.
Buduci da nije uspio unistiti glavninu partizanskih snaga s Vrhovnim stabom, neprijatelj je u pocetku 1942. god. poduzeo novu ofenzivu. Medutim, neprijatelj nije mogao postici nikakav odlucniji uspjeh protiv partizanskih jedinica, koje su se veoma vjesto suprotstavljale izbjegavajuci sire frontalne sukobe. U borbama koje su se vodile u blizini Sarajeva (u pocetku 1942. god.) partizani su izbjegli neprijateljsko opkoljavanje tako sto su izveli poznati Igmanski mars, dug oko 100 km, podnoseci na veoma ostroj zimi nadljudske napore. Te godine zima je bila izuzetno ostra tako da se temperatura spustila na – 30 stupnjeva. Nova velika ofenziva, koja je uslijedila protiv partizanskih snaga i Vrhovnog staba na podrucju Crne Gore i Sandzaka, ponovo nije ostvarila svoj cilj. Unatoc teskim gubicima, partizanske snage jacale su osnivanjem novih brigada.
Partizanske snage veoma su ojacale na Kozari. Tu je stvoreno i veliko slobodno podrucje. Stoga je neprijatelj ljeti 1942. god. poduzeo ofenzivu. Doslo je do jedne od najkrvavijih bitaka. Neprijatelj je vrsio zestok teror nad stanovnistvom Kozare paleci i ubijajuci sve pred sobom. Kozarski odred je, nakon nekoliko hrabrih pokusaja, uspio probiti neprijateljski obruc zajedno s oko 20 tisuca izbjeglog stanovnistva. Polovica odreda hrabro je izginula, a tisuce staraca, zena i djece neprijatelj je odveo u logore.
U Srbiji su nastali veoma nepovoljni uvjeti za daljnje vodenje oruzanog ustanka, pa se on nije mogao rasplamsati. I unatoc tome osjecala se djelatnost partizanskih odreda.
Unatoc teskoj situaciji na Kosovu, osnovana su u toku 1942. god. dva partizanska odreda, koja su poduzimala manje akcije.


U Makedoniji se tadoder nije mogla jos jace razviti oruzana borba, ali je u toku 1942. god. ondje osnovano nekoliko partizanskih odreda, sto je bio znak da je NOB dobila jako uporiste u narodu.
U Vojvodini su okupatori provodili zestoki teror, od kojega je stradalo nekoliko tisuca rodoljuba. Unatoc teskim uvjetima, partizanski su odredi u Vojvodini sve vise jacali, osobito u Srijemu.
Oslobodilacka borba sve se vise sirila i jacala u zapadnim krajevima zemlje. U Hrvatskoj je oruzani ustanak zahvatio sve krajeve. U Sloveniji je u Kocevskom kraju stvoren velik slobodni teritorij, a u borbama s neprijateljskim snagama sve je vise jacala oslobodilacka vojska osnivanjem prvih slovenskih brigada. U borbama diljem Jugoslavije partizanski borci pokazivali su nevidena junastva i pozrtvovanje.

Osnivanje AVNOJ-a

Veliki politicki i vojnicki uspjesi narodnooslobodilackog pokreta, postignuti do jeseni 1942, stvorili su povoljne uvjete za osnivanje vrhovnog politickog organa revolucije. Taj bi organ imao zadacu da upozna svijet, prije svega vlade saveznickih drzava, s pravim razvojem dogadaja u Jugoslaviji, tj. da im otkrije pravu istinu tko se bori protiv neprijatelja. Uspjesan razvoj NOB-a i jacanje Narodnooslobodilacke vojske utjecali su na stalan i sve siri tok pristupanja naprednih snaga svih jugoslavenskih naroda i narodnosti u borbi za izvojevanje nacionalnog i socijalnog oslobodenja. Najprije su izabrani delegati iz svih krajeva Jugoslavije, koji su pozvani na oslobodeno podrucje “Bihacke republike” da se sastanu i osnuju najvisi politicki organ NOP-a. Tako je na poziv Tita odrzana u Bihacu, 26-27. studenog 1942, velika skupstina izabranih delegata, na kojoj je osnovano Antifasisticko vijece narodnog oslobodenja Jugoslavije (AVNOJ). AVNOJ je postao vrhovno politicko predstavnicko tijelo naroda Jugoslavije. Izabrao je svoj Izvrsni odbor, koji je djelovao kao organ vlasti. Za predsjednika AVNOJ-a izabran je dr Ivan Ribar.
AVNOJ-u je glavna zadaca bila da radi na jacanju jedinstvene borbe svih naroda Jugoslavije za oslobodenje svoje zemlje od okupatora i njihovih domacih pomagaca. U tom su cilju Izvrsni odbor AVNOJ-a i Vrhovni stab uputili poziv saveznickim vladama da posalju svoje predstavnike u Jugoslaviju kako bi se uvjerili o pravoj istini tko vodi narodnooslobodilacku borbu. Bio je to prvi korak u borbi za prodiranje istine o nasem NOB-u svijetu. Osnivanje AVNOJ-a imalo je dalekosezno povijesno znacenje za daljnje sirene i jacanje NOB-a, posebno za jacanje narodne vlasti te bratstva i jedinstva nasih naroda.
avatar
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

http://istorija-jugoslavije.online-talk.net

Na vrh Go down

Re: SIRENJE NARODNO OSLOBODILACKE BORBE

Komentar  Istorija Jugoslavije on Fri Mar 05, 2010 11:07 am

Savjetovanje u Stolicama 1941. god.


Da bi se moglo neposrednije i jos uspjesnije rukovoditi oruzanom borbom, u rujnu 1941. presli su na oslobodeni teritoriji iz Beograda Centralni komitet KPJ i Glavni stab partizanskih odreda na celu s Titom. Pored uspjeha koje je postigao oruzani ustanak prvih mjeseci u svim zemljama Jugoslavije, bilo je i slabosti i teskoca koje je trebalo otkloniti. Stoga je 26. IX 1941. u selu Stolicama kraj Krupnja odrzano savjetovanje CK KPJ i Glavnog staba, na kojemu su sudjelovali vojni i politicki rukovodioci iz svih krajeva zemlje osim Crne Gore i Makedonije. S tim zemljama u to vrijeme bile su privremeno prekinute veze zbog ratnih zbivanja. Na savjetovanju su donesene znacajne odluke za daljnji razvoj NOB-a u Jugoslaviji. Zakljuceno je da se jos cvrsce pristupi organiziranju partizanskih odreda koji treba da se povecavaju i vode vece akcije radi razvijanja masovnog ustanka. Za sve borce uveden je jedinstveni naziv – partizan. Oni na kapama nose crvenu zvijezdu i uz nju nacionalnu zastavu. Odluceno je da Glavni stab promijeni ime u Vrhovni stab (VS) i da bude rukovodece tijelo oruzane borbe na podrucju Jugoslavije, a da u zemljama Jugoslavije oruzanom borbom rukovode Vrhovni stab.


Okupator pokusava ugusiti narodnooslobodilacku borbu

Buduci da je orzani ustanak zaprijetio da ozbiljno ugrozi polozaj i interese okupatora i njegovih pomagaca u zemlji, to su oni bili prinudeni da pojacavaju svoje vojne snage. Zbog sve veceg sirenja unstanka u Srbiji, neprijatelj je poduzeo veliku ofenzivu protiv Uzicke republike. Cilj je bio da se uniste partizanske snage i Vrhovni stab.
Da bi postigao zeljeni cilj, neprijatelj je provodio i krvavi teror nad mirnim stanovnistvom u Srbiji. Izvrsena su nasilja nad tisucama nevinih ljudi. Najveci pokolj bio je u Kragujevcu, 21. listopada 1941, gdje su Nijemci strijeljali oko 7 tisuca gradana, medu kojima su bili i brojni ucenici srednih skola sa svojim nastavnicima.
Partizanski odredi veoma su se hrabro i vjesto suprostavljali znatno nadmocnijem neprijatelju. Unatoc brojcanoj premoci neprijatelja i njegova naoruzanja, nije mu uspjelo unistiti partizane i Vrhovni stab, koji su se na celu s Titom povukli iz Uzica na slobodno podrucje u Sandzaku. Buduci da se oslobodilacka borba sve vise sirila u citavoj zemlji, gubitak oslobodenog podrucja u Srbiji nije mogao oslabiti snagu ustanka.
avatar
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

http://istorija-jugoslavije.online-talk.net

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu